Artikulacijski poremećaji
ŠTO SU ARTIKULACIJSKO – FONOLOŠKI POREMEĆAJI?
Artikulacijski poremećaji odnose se na poremećaje izgovora jednog glasa ili skupine glasova, a nastaju zbog toga što dijete ili odrasla osoba ne može motorički izvesti određeni glas. Predstavljaju jedan od najučestalijih govornih poremećaja, a mogu se manifestirati na tri načina:
- omisije (izostavljanje glasa – npr. IBA umjesto RIBA)
- supstitucije (zamjena jednog glasa drugim – npr. KOZA umjesto KOŽA)
- distorzije (pogrešan način izgovora glasa – npr. jako umekšan izgovor glasova Š, Ž, Č ili francuski izgovor glasa R)
Uzroci artikulacijskih poremećaja mogu biti: nepravilan zagriz, rascjep usne i nepca, loš govorni uzor, slabija pokretljivost govornih organa (jezika, usana), socijalna i psihološka deprivacija.
Najčešći oblici artikulacijskih poremećaja su:
- sigmatizam – poremećaj izgovora glasova S, Z, C, Š, Ž, Č, Ć, DŽ, Đ
- lambdacizam – poremećaj izgovora glasova L, LJ
- rotacizam – poremećaj izgovora glasa R
- kapacizam i gamacizam – poremećaj izgovora glasova K i G
Svi glasovi hrvatskog izgovornog sustava moraju biti pravilno izgovarani i usvojeni do 5;06 god.
Fonološki poremećaji manifestiraju se teškoćama u auditivnoj percepciji, auditivnoj (fonemskoj) diskriminaciji i mentalnoj reprezentaciji (radnom pamćenju).
Obilježja fonoloških poremećaja:
- smanjena razumljivost govora zbog velikog broja artikulacijskih teškoća
- dijete može ispravno izgovoriti određeni glas kada je on izoliran, ali ga ne izgovara u svim pozicijama u riječi jer ga uglavnom uopće ne uočava
- dijete točno izgovara određeni glas izolirano, ali nije sigurno gdje ga u riječi mora koristiti
- jezične teškoće prisutne su i u ostalim sastavnicama jezika (sintaksa, semantika, morfologija)
Budući da su fonološki poremećaji često istovremeno prisutni sa artikulacijskim poremećajima, nazivamo ih artikulacijsko – fonološki poremećaji.
Djeca koja imaju fonološke teškoće, rizična su skupina za pojavu teškoća čitanja i pisanja u školskoj dobi, stoga je važno da ih se pravovremeno prepozna i uključi na logopedske vježbe. Stručna logopedska pomoć podrazumijeva niz specijaliziranih metoda i postupaka s cijem korekcije poremećaja izgovora kod djeteta uz savjetodavni rad s roditeljima.
Literatura: http://logoped.hr/poremecaji-i-teskoce/poremecaji-izgovora/
Andrešić, D., Benc Štuka, N., Gugo Crevar, N., Ivanković, I., Mance, V., Mesec, I., Tambić, M. (2009). Najčešći poremećaji jezično – govorne komunikacije djece predškolske dobi. U: Andrešić D., Benc Štuka, N. Priručnik za roditelje, odgojitelje, pedijatre i sve koji prate razvoj djece. Zagreb: Hrvatsko logopedsko društvo.
